Dnevnik Amy Wolf :D

Ovdje ću objavljivati svoj dnevnik.
Pisanje će biti skoro svaki dan, sve dok ne budem osjećala svjetlo u svom životu.
Ne morate čitati, ni ne prisiljavam vas. Ali želim da netko vidi kako sam osjećam. Ovo je slično blogu, samo što ipak nije blog.
Nadam se da ćete uživati u mojim patetičnim tekstovima. :D

Smijete komentirati!
Također, misli su zbrkane, no, ipak su to moje misli. Ne očekujem da ćete shvatiti sve.
Linkovi ispod će vas dovesti direktno na post da ne morate stalno tražiti i da bude preglednije.


Fali link za 23.1.2010 -.-'
22.1.2010-drugi dio
22.1.2010.
21.2.1010- treći dio
21.1.2010.- drugi dio
21.1.2010.
20.1.2010.

20. siječnja. 2010.- srijeda

Svijet je jako čudan. Događaju se neke stvari o kojima prije nismo ni sanjali. Svijet se mijenja. Ja se mijenjam. Na pozitivno.
Svaki dan sam sve pozitivnija, odraslija osoba. Zrelija. Puno ljudi mi je to već reklo. Da se ne ponašam u skladu sa svojim godinama.
Polovica ljudi mojih godina je daleko ispod svojih intelektualnih sposobnosti. I to me muči. Mogli bi pokazati svoje pravo lice, no, ne žele. Boje se činjenica koje bi drugi mogli saznati o njima. Ja se ne bojim. Ne osjećaja, ne iskazivanja svojih misli.
Uvijek sam rekla to što mislim. Mnogi su se naljutili, opet, baš me briga. Nekada trebaju saznati istinu o sebi.
Pogotovo neki ljudi koji su me povrijedili. Neki egocentrični idioti koji misle samo na sebe i svoje slavno dupe.
Ceco, točnije.
Moj bivši dečko kojeg i dalje obožavam i za kojeg vjerujem da će mi se vratiti, iako neće.
Sve što smo zajedno proveli. Sve što smo zajedno napravili, ili ono što nismo.
Tjedan dana je strahovito malo vremena da bih saznala kakva je on zaista osoba. On je bio moj 'perfect catch' kojeg nisam trebala tako lako pustiti. I sada plačem. Plačem za njim. Sve mi nedostaje. Svaki određeni pokret njegovog tijela, svaki određeni pokret mojeg tijela. Svaki njegov osmjeh i igranje mojih očiju kada ga gledam. Naša tijela zajedno. U cjelini. Kockice su se srušile, pale su i ne mogu se ustati. Ali ja moram ako želim postići nešto.
Znam da me ne zaslužuje, no, nešto me uvijek privlači natrag njemu. Oči, osmjeh ili cijela njegova prekrasna silueta.
Njegov miris, pogled na meni, stisak i toplina njegova ruke, njega. Njegove precizno složene riječi, samo da ne bih posumnjala. Kao da je planirao sve ovo.
Jadan nova cura u školi prava je meta. Što je više dana prošlo, ja mislim o njemu. Nedostaju mi njegovi zagrljaji. Trebala bih ga zaboraviti, no, ja ga sve više volim.
Ljubav je doista čudna stvar. Tjera nas naprijed i daje nam nadu za novi dan. A nada je kurva.
Kao da pomno radiš kulu od karata i puhne vjetrić i sruši ju.
Osjećaš se prevareno, izdano, ne prihvaćeno.
Svaka sitnica me podsjeća na njega. Svaka čaša, kutijica šećera, kap kiše, ograda, svjetiljka. Sve neznačajne stvari me podsjećaju na njega.

21. siječnja. 2010.- četvrtak

Svaka njegova riječ koja me povrijedila daje mi volju da mu se još više približim. Ne znam zašto je to tako.
Iako je hladnokrvan, lošeg temperamenta, privlači me.
Na sve moguće načine.
Volim ga. Volim cijelo njegovo toplo tijelo i hladno srce.
U tom srcu nema mjesta za mene, bilo je, ali nema ga više.
Kako je današnji dan prolazio to sam sve više željela biti bliže njemu, pratiti ga u stopu i pretvarati se da ga ne slijedim.
Željela sam čuti njegov predivan glas, osjetiti mekoću njegovih usna na mojima.
Nije mi se svidio način na koji smo bili u vezi.
Neravnopravnost. Mogućnost da on može raditi sve, a ja ništa.
Dala bih cijelu sebe da mogu ispraviti taj dan i pokret ruke koji sam nesvjesno napravila.
Dala bih sve da samo još jednom mogu osjetiti njega na sebi, čuti njegov glas kako pjeva svoju pjesmu...

Kažu da će dani brzo proći. Kažu da vrijeme liječi sve rane.
Ja kažem da mi svaki dan prolazi sve sporije i sporije kad ga nema u njemu. Ja kažem da se tako duboke rane ne mogu oporaviti.
Srce sve pamti iako izvana rana zacjeljuje.
Voljela bih da netko shvati kako je teško svaki dan prolaziti pored osobe koju si imao, a nemaš više.
Kako je teško slušati ga kako priča, a ne priča tebi.
Teško je kada gleda druge cure na način na koji je tebe prije gledao.
Nije lako gledati ga kako hoda i spušta se stepenicama, a znaš da je isto to prije radio s tobom.
Strahovito je teško slušati kako te drugi zezaju u vezi njega, a dobro znaju da više niste u vezi.
Nepodnošljivo je slušati što on misli o tebi nakon svega.
A kada širi lažne tračeve o tebi, ti poželiš umrijeti i povesti njega sa sobom, u smrt.

Voljela bih još samo jedan dan provesti s njim. Zar tražim mnogo? Jedan dan.
Nitko ne zaslužuje moje suze, svjesna sam toga. No, on.. Za njega vrijedi plakati. Bar kako bi se osjećali lakše.

Ne znam koliko će vremena još proći prije nego shvatim da on nije vrijedan mog truda. Koliko će proći prije nego shvatim da sam spremna za novu vezu?
Koliko će proći prije nego što ga prestanem tako gledati i pratiti?
Zanima me, koliko će proći prije nego prestanem osjećati njegovu toplinu na sebi, riječi koje mi je govorio, stisak njegove ruke, oblik tijela?
Uvijek ću se sjećati svega...

Oborila si rekord u pisanju depresivnih postova .
Ako te iskoristio,nije te vrijedan.
Ni tvojih tužnih pogleda.
Čak ni toga.
a kamoli ne tvog slomljenog srca.Ko je on da bi ti plakala za njim?
Nitko.Zadnji gubitnik koji se boji vezati pa smišlja tam nekakva opravdanja koja ni moja baba nebi povjerovala.On se samo zezao?Daj trš.
Svatko ima svoje vrline,ali i mane.kad se zaljubiš pogotovo voliš nečije mane.Ali nemožeš dopustit da netko gazi po tebi.Koliko god on bio na lošem glasu on zapravo može biti iznutra dobar,a ne želi pustit nekoga blizu pa izigrava frajera.Može i bit previše popularan pa se boji pokazati"svoju nježnu stranu" da nebi izgubio titulu mačo frajera.Svatko,al baš svatko je emocionalno sjebana osoba,želi nečije rame da se isplače,olakša dušu,da nekog voli(vjeruj mi ja to najbolje znam).Al on je vjerovatno previše mačo,on je muško njemu cura "ništa ne znači".I tako,dok on ne odraste,prihvati njegovu igru.Izigravaj da ti nije stalo.Ako se opameti super,a ako ne..Nek odraste

Hahahaha. Jel to dobro ili loše?
Na kraju sve, on je ipak osoba s kojom sam prvi put probala nešto.
Onaj praavi prvi. Ne neka jebena vezica bez dodira. Marš -.-'
Ma mačo frajer.. je*ote. Svi ga ogovaraju po školi -.-'
Toliiiko o njegovoj slavnoj popularnosti. Mislim, on je popularan, a ostali se druže s njim da bi i oni bili popularni..
Brijem da ni nema neke frendove malo jače..
Ah, takva vrsta osobe nikad ne odraste. Kako da se pravim da mi nije stalo, a jest, jako..

E zato se i ne želi vezat
zat šta ni nezna kako je kad ga netko voli.
Možda misli da i ti pokušavaš samo bit kul?Mislim da si s njim radi popularnosti.
A možda želi steć titulu ženskaroša,to ti je popularno sad.
Jebo ih patak nedojebane.
A kak se ja pravim da mi nije stalo a zapravo je?
Samo se smiriš.Ja inače grčim mišiće u takvim situacijama..Nisi primjetila?
Sva se zgrčim al ne mjenjam izraz face.Zašto?E da papci nebi skužili da me dira nešto.Jer kad shvate šta te dira,kopaju po toj rani šta dublje mogu.
Možda odraste,jednog dana :)

Ja sam mu od početka govorila da ne želim bit popularna i da ne želim bit u popularnom društvu. Bar ne u velikim količinama.
Ja u tim situacijama imam zamišljen pogled, ne gledam u oči iako uvijek gledam.
Ipak ti imaš osjećaje.. Mišek moj <3

Svatko ima odječaje.Sam ih neželi pokazat.
Bilo bi smješno da se ja raskeljim ko govno na kiši i počnem cmoljit

Hahahaha. Misliš da postaneš kao ja xD

Pa...Tako nekako hahhah
Ma zajebavam se.Al gle morat ćeš me trpit kad me jednom pukne

Oke. Ti si mene trpila 8 godina :D

21.siječnja 2010.-četvrtak

Već danima tražim pjesme. Pjesme koje mogu opisivati moju ljubav prema tebi, ili tugu.
Tražim pjesme na koje mogu plakati za tobom.
Svakim danim, sve je više takvih narodnjaka.
Pronalazi se u tim pjesmama. Bar zasad...

'Nisi mi bio prvi koga se u zoru ne secam, ali si prvi kog i sad pod kozom osecam.'

Kako bih voljela da ga zaboravim. Na par trenutaka samo. Po cijele dane mi se u glavi vrte stvari, slike nas.
Slike kada sam bila sretna, zaljubljeno sretna. Slike na kojima je on inzistirao.
Slike koje je Zvončica slikala.
Slike koje su bile na Facebooku i neslavno maknute..
Zbog koga? Cece, naravno.
Osobe koja me nikada ni nije voljela.
Napokon sam se osjećala posebnom, voljenom. Toliko sam fantazija imala o svemu, tako sam bila sretna kada smo se upoznali.
A on je meni prvi prišao...
Ponižavajuće.
Svakim danom saznam sve više o njemu. Više o svim tračevima koje je rekao o meni.
Briga me. Sve dok je bar nekako u mom životu i dok me se još sjeća.
Tračevi neće potrajati dugo. Dok će se on sjećati svega dugo. Ako nije prava budala.
Može me izbrisati sa fejsa, može se praviti da me zaboravio, ali znam da nije. Ne tako brzo.
Pokušavam ga zaboravili, ne mogu.
Trudim se, zbilja se trudim... Trud je uzaludan. Bar sada. Prekratko je vremena prošlo da bih ga zaboravila.
I što ja više pišem ovo, to manje toga preostaje. Doći ću do točke kada više ne budem imala o čemu pričati. Neću više ništa znati o njemu, više neću ćuti njegov glas, više neću osjetiti njega.

Diši duboko.
Čekaaaaj on širi tračeve?
Koja baba.
Daj nemrem vjerovat da se bediraš zbog tih gluposti.
Nego,kad ćemo mi na kaficu da ti osobno očitam bukvicu' :)

Nzm.
Da, on širi tračeve. Jedan od njih je da hodam s Mateom.
I dođe meni danas neki lik za kojeg nisam nikad ni čula :"Ti hodaš s Bosancem?
Ja:"Nee.. odkud to tebi."
On:"Pa Ceco mi reko."
Ja pitam Matea kaj je to bilo i on dođe.
"A Ceco počeo govorit da hodamo. Ja sam ga pitao jel je ljubomoran i on je rekao da naravno da nije, da te on tak i tak spucao."

Isuse Kriste i Bože sveti.
Koji ljubomorko ja nevjerujem!!

Pa reko je da me on spuco. Kaj bi bio ljubomorna.
A on je to zabrijo jel stalno dolazimo u školu zajedno. pa jbt, živimo blizu, zakaj ne bi išli u školu zajedno?

21.siječnja 2010.- četvrtak

Pišem po treći put danas. Inspiracija me hvata.
Kako prolaze minute, sjećanja blijede.
Kao da sve manje pričam o njemu. počinjem se bazirati na druge stvari. Prošlo je 4 dana od našeg prekida. Još uvijek boli. Još uvijek se svega sjećam, no mutno je.
Toliko mnogo ljudi mi je dalo toliko mnogo korisnih savjeta. Zahvaljujem od svega srca.
Rekli su mi da si ne dopustim takve gluposti.
Da si ne naudim.
Neću napraviti ništa što će me ubiti, obećajem.
ALi psihićka bol je jača od fizičke. Ono što radim ima dvosmislena značenja. < _ _ _ _
To je dvosmisleno značenje.
Sve se više smijem, zaboravljam na negativne stvari.
Prolazim pored njega, sa smješkom, a kasnije plačem. U samoći, bez ikoga.
Ljudi su mi rekli da će proći ubrzo. Nadam se, zaista se nadam. Želim da prođe. Želim zaboraviti.
I hoću.
Obećajem.
Samo mi treba par dana i sve će biti super.
Prolazit ću pored njega sa osmjehom i zadržati taj osmjeh. Bez suza. Bez emocija. Uživat ću u onome što mi život pruža.
Pružio mi je 5 dana potpune sreće i 4 dana totalne patnje, zasad.
Živim punim plućima, iskorištavam sve moguće. Volim žvot iako je okrutan.
Orijentiram se ka sreći i zadovoljstvu. Ako mi nije suđeno, nije mi suđeno. Neću si uništit život zbog neke osobe koja me ne voli.

Sometimes when I close my eyes
I can see you
Hear your breathing by my side
I can feel the heat
Expensive taste of bittersweet
A scent of might have been
A story that could never be told...

Traces hiding under sheets
Transparent like the air
With the fragrance of defeat
Leading to despair
In the lane of memories
Sorrow and regret
They don't let you to forget...

A lifelong drifter refugee
Escaping from the night
Searching shelter in daylight
Even for a while
'cause when the burning crimson sun
starts fading into black
the pendelum keeps swinging back...

If only the wind and pouring rain
Could wash the stains, could kill the pain
Even for a day...

What the life has brought to us
You couldn't ever know
For someone sun, for someone snow
It's the way it goes
You alone against them all
Carried by the stream
Living someone else's dream...

If only the wind and pouring rain
Could wash the stains, could kill the pain
Even for a day
Out of the night, into the day
How to get back, searching the way
Into the light, into the day
Out of the night...

https://www.youtube.com/watch?v=MJrDf27OTPg


Poslušaj ovu pjesmu,baš je preljepa.




I da.Ne moraš kroz to sve prolaziti sama.
Znaš moj broj,ako ti zatreba rame za plakanje..Tu sam :)

“Pain, you just have to ride it out, hope it goes away on its own, hope the wound that caused it heals. There are no solutions, no easy answers, you just breath deep and wait for it to subside. Most of the time pain can be managed but sometimes the pain gets you where you least expect it. Hits way below the belt and doesn't let up. Pain, you just have to fight through, because the truth is you can't outrun it and life always makes more.”

Ivona, postala sam pozitivna :D

:)
Evo i ja sam odmah :)

Hehe. Joj... Diši duboko :D

nemoj misliti na torticu :D

Hahahahah :D:D

Zaboravila sam napisati da mi se svidja kako pises :)

Hvala. To su moje misli :D